Drugo Poglavlje

Master je pogledao svoju ruku koja ga je zadnjih nekoliko dana mučila nevidljivim trncima, te se namrštio. Nije očekivao da će potrošiti toliko puno svoje magije, i njene magije, da učini nešto nkon one strahote koja ih je dočekala na putu. No više od svega ga je nervirao onaj osjećaj da je to već negdje vidjeo, no nije se mogao sjetiti kada ni gdje, a da ne govori o tome tko je bio upetljan u to.

Mari se nervozno premještala pokraj njega sa nesretnim izrazom lica. Ne može ju kriviti za to, i sam nije baš zadovoljan sa ishodom njihova dolaska, ali je njoj gore pošto nije član guilda. Barem se brže oporavlja od one magije koju je potrošila nego on. Kada je shvatila da se previše meškolji, zaustavila se i oštro ga pogleda.

“Osim onog neugodnog i nesretnog događaja, zašto se ja nalazim ovje? Iako lječim tvoju razuzdanu i idiotsku ‘djecu‘, nemam nikakve druge veze sa tvojim guildom. Ionako ne služim ničemu kod regrutiranja novih članova, niti će ih biti ove godine kao i zadnje tri prethodne godine.“ njena izravnost je bila oduvijek legendarna, te je znala zapeći kao sada.

“Kad sam te zamolio da dođeš i ti, bilo je zbog toga što je Willa sanjala da si sa nama. Bila je... uznemirena je možda blaga riječ, no morati će poslužiti. I sama vjerojatno osjećaš neke promjene.“ odgovorio je i povuće si sjedi brk.

“Upravo zato što osjećam to, ne želim biti upetljana u to. Ne volim se petljati u nešto na što ne mogu utjecati ili vijeti da dolazi.“ ona se obrecne te se trgne i zagleda pred njihov štand na trg gdje je sve brujalo od ljudi koji su birali guild po prvi put ili su ga mijenjali iz nekog razloga. “Izgleda da ćeš ipak imati nove članove ove godine.“

“Što to...“ pogledao je mjesto koje je ona gledala te je umuknuo od šoka. “Moj bože... Jesu li to...?“

“Master, pronašli smo djevojku na rubu naselja. Jako je slaba jer izgleda da je ona čarolija bila nekako oštećena. Dolazi sa Tomijem jer se jedva drži na nogama.“ Sam je došao sa strane i blago se nasmiješio. “Jedan član, ali novi u našoj obitelji.“

“Ne samo jedan, Sam. I onaj dvojac nam dolazi. Kvragu, nikad nisam pomislio da ce taj dvojac odlučiti promijeniti guild. I to iz jednog od najjačih guildova u Five Dragons.“ master je postao zabrinut. “Budite na oprezu, Dunne i Claude su opasni, no zajedno mogu biti opasnji.“

“Bez brige, master.“ koraci su se začuli iza njih te su prepoznali zveckanje la iz nekog nepoznatog razloga.

“Kakav ti je to lanac Fortesa?! Nisam još vidjeo da ga rabiš.“ Sam je blenuo promatrajući lanac koji se vukao po podu.

“Haaa?“ Fortesa je podignula obrvu u upitnom izrazu. “Ne misliš valjda da ja koristim kao oružje? To je za Vuka, ne mene.“ ona uzdahne. “No ako zatreba, može poslužiti kao oružje.“

“Nemoj se ni šaliti s time, Fortesa.“ master ju upozori a ona napravi grimasu.

“Da, master.“ odgovorila je i odbacila je lanac i suzi oči promatrajući nešto iza Claudea i Dunna. “Otkad se to Tomi bavi poslom dadilje?“ upitala je.

“To je naš novi član.“ Sam joj odgovori.

“Teško će preživjeti jedan Neznalac u našem svijetu. Štoviše, bez srca prognoze za preživljavanje su joj crne. Dajem joj jedan dan najviše...“

“Kako to misliš?“ Mari je zatražila oprezno i sumnjičavo.

“Izgleda kao mrvicu življa verzija onih dvoje kraljevskih magova koji su izloženi u katedrali glavnog grada.“ odgovori ona te ih sve ušutka.

Published with Blogger-droid v2.0.10

Prvo poglavlje

“Master, što da radim sa Belize? Potpuno je prestravljena kad god je ‘on‘ natrag u guildu.“
Starac uzdahne i odvrati pogled od zalaska sunca prema dugogodišnjem članu guilda. Samo zato što je master, ti mladi misle da mu mogu dolaziti na vrata svakih deset minuta sa svojim priblemima, od kojih je vecina čista idiotarija. A kad samo pomisli da se bliži dan Zvjezdanog Tornja... Nije kao da ce im se broj povecati taj tjedan. Štoviše, ako se ovaj trend nastavi bit će ih još manje.
“Belize ne može bit toliko prestrašena nekim tko je godinu dana mlađi od nje iz čista mira, Sam. Što se točno dogodilo?“ upitao je već sluteći odgovor.
“Kai i Gin su opet koristili svitke koji transformiraju. Belize sad misli kako su njih dvoje mjenjolici, bez obzira na to što ju uvjeravam u suprotno.“
“Samo to?“
“Eh... Ne. Raznjeli su to njihovo tajno skrovište dok su odlučivali tko je jači pa se dodatno prepala.“ Sam isto uzdahne i promrsi svoju kratku kosu iste divlje smeđe nijanse kao i njegove oči.
“Što?!?! Opet su raznjeli kolibu?!“ starac je bio izvan sebe od bijesa. “Tek smo ju rekonstruirali od prethodnog nadmetanja i sad opet?! Pa što te budale misle?!“
“Master, tlak... Mislite na svoj tlak!“ Sam se zabrine zbog vena koje.su se starcu napele na sljepoočnicama od ljutnje.
“Koga briga za moj prokleti tlak?! Dobro da nisu raznjeli grad u nadmetanju!“
“Ne bi bilo prvi put da netko iz guilda se zanese i rasturi neku građevinu ili usred posla nanese više štete nego zarade?“
“Da, ali ja moram onda slušat prigovore i prodike Velikog Vijeća Magije!“
“Istina... Master?“
“Reci.“ starac je bio iznerviran no on je morao ovo pitati.
“Što će biti s guildom? Ako nam ove godine nitko ne dođe, neki ratmišljaju da napuste guild i odu u drugi. Hoćete li raspustiti guild?“
“Nikad. Ako guild zamre, onda nije bilo pomoći. Ali da ugasim ja guild? To nikada!“ srtarac ga odalamisvojim štapom po ruci.
“Da, master!“
“Opomeni Gina i Kaija. Ne želim prbleme prije tjedna novaka. Štoviše, reci im svima. Nema zajebancije i vandalizma prije dolaska novajlija. Ne želimo ih zastrašiti.“
Sam osjeti da master ne želi više razgovarati pa se povukao da učini ono što mu je rečeno, ostavivši starca da razmišlja.

Published with Blogger-droid v2.0.10