Četvrto Poglavlje

Sam i Forteza su gledali kako Hibiki sprema klupe i stolove u guildu, sakuplja posuđe i nosi ih Thei  koja ih je prala i spremala. Bezbrižno je brbljala sa ostalim magovima koji su se odmarali prije odlaska na svoje zadatke, dajući im malo svoje 'magije' da im podigne raspoloženje.

"Bude ti žao kad uočiš da ona zapravo nema ni jednu magičnu kost u sebi, a može u trenu podići raspoloženje svima." Sam se nasmiješi i pogleda Fortezu koja je otpila iz svoje krigle još jednu dozu svoje mješavine.

"Istina... Iako nisam mislila da će bit već tri godine sa nama. Priznajem da me iznenadila time, kao i nenadanim vezivanjem sa 'Devilom' koji je postao docilan. To je bio šoker za sve." odgovorila je i nacerila se.

"Samo kada je ona u blizini." on pogleda Hibiki koja se opet smijala, zajedno s Theom, i koja je pogledala prema njemu i Fortezi.

"Sam, trebamo neke stvari nabaviti u gradu pa ću izaći na trg." Hibiki je uzela svoju torbu, zabacivši ju na rame te je hitro krenula van.

"Pazi na sebe! Danas je gužva vani jer se održava skup." Forteza je viknula za njom dok je Sam samo osmjehnuo se i mahnuo. "Hej! Nemoj samo tako zanemariti moje riječi!"

"Pusti ju. Uzbuđena je što Dunne i Claude dolaze, pa ne može biti mirna. Nije ih bilo skoro mjesec dana a ona  nikada ne izlazi iz grada, pa joj je teško dočekivati taj dvojac." Sam je gledao kroz prozor na ulicu u Hibikinu siluetu koja se stopila s drugim ljudima na ulici. Pažnju mu odvuće Tomi koji se pripremao za misiju u susjednom gradu. Mrštio se nad svojim kartama a lice mu je poprimilo sjenovit izraz. Sam se sjetio kako bi on proricao za guild za svo ono vrijeme koje će biti odsutan, no sudeći po izrazu Tomijeva lica nije bilo dobro. "Tomi? Što je bilo?" Upita a Tomi podigne glavu i pogleda ih.

"Sam, gdje je master?" Tomi ustane drhtavih ruku i pogleda u stranu, odbivši ih pogledat u oči što je natjeralo Fortezu da začuđeno pogleda Sama. "Odmah mu odnesite poruku koju ću napisati. Master neka odluči što će se dogoditi nakon što vidi poruku. Ja moram krenut i nastojat ću da dođem sutra ujutro. Ako posao ne bude zahtijevao više vremena od predviđenog. Držite sve na oku! Nitko neka se ne udaljava od zgrade guilda sam." Na brzinu je napisao poruku i dodao je Fortezi. "Nadam se da je ovaj puta moje predviđanje pogrešno, no ako nije... Dolaze vremena koja su puno gora nego prije dolaska dvojca i krijesnice." Zatim se smrznuo. "Gdje je ona?"

"Obavlja kupnju na..." Forteza se smrznula. "Što su ti rekle karte?"

"Najveća nesreća koja se ne može spriječiti." Tomi je izgledao poraženo.

"Netko će... Umrijeti?" Sam se usudio upitati, no nije trebao odgovor jer ga je predosjetio. "Ako je istina... Hibiki je bez magije...  Kai! Gin! Belize! Odmah s menom na trg!" Sam je viknuo naredbu i počeo je trčati. "Odmah moramo pronaći Hibiki i vratiti se u guild." Nadaose da će master doći ubrzo.

"Dunne? Osjetiš li ovo čudno strujanje?" Claude se mrštio i otresao je prašinu sa ogrtača. Nije mu se sviđalo što se zadatak odužio, no nije bilo izbora osim da produže povratak natrag kad se uspjeo ozlijediti zbog gluposti. No ruka mu se počela oporavljati i može ju bolje pokretati.

"Sprema se oluja, izgleda da je kod kuće već danima padala kiša. Nije razdoblje dugih kiša, no nije sasvim neobično." Dunne odgovori gledajući u sivo nebo. "Možda se osjećaš tako jer tvoje najdraže stvorenje ne voli kišu?"

"Ne zovi ju tako."

"Zašto? I sam znaš da je ona tvoja polovica koja ti je povjerena da ju čuvaš. Sumnjao sam prije, no ona je... Dao si joj svoje srce u njene ruke, a ona te prihvatila jer je to ona. To joj je u krvi."

"Možda i jest ona predodređena za mene, no oboje smo premladi da bi mogli išta..." zašutjeo je opazivši da su se pojavile prve kuće njihova grada.  Ljudi koji su ih vidjeli, okretali su glavu i sklanjali im se s puta,što je bilo čudno. Možda i jesu pomalo brutalni u svojoj magiji, no nikada prije nisu namjerno ignorirali ih ili pobjegli u drugom smijeru. Najmanje bi ih pozdravil otkad je guild došao na dobar glas. "Što se događa, Dunne? Jer ovo mi se nimalo ne sviđa. Nešto se dogodilo."

"Imaš pravo. Centar je gotovo do temelja razoren!" Dunne je stao kao ukopan vidjevši da članovi guilda stoje među ruševinama, zavijeni u crno. Oboje su odmah požurili prema njima, no izrazi lica su im rekli da je nešto jako  loše.

"Što je ovo? Je li master...?" Claude stane vidjevši mastera na ruševini nečeg što je izgledalo kao anđeo.

"Claude..." master je izgledao izgubljeno.

"Netko je napao grad? Što se dogodilo?" Claude se više nije mogao osloboditi tog oblaka tame.

"Sam je ozljeđen. Hibiki... Hibiki je mrtva." Forteza istupi prema njima i rekla je riječi što su u sekundi razrušile njegihov svijet.

"Laž! Ona je u guildu..." Dunne je rekao, pobojavši se za Claudea.

"Nije. Nikad ne čeka u guildu..." Claude je tiho rekao. "Što se dogodilo?"

"Tamni guild je pljačkao banku i raznjeli su svoj izlaz van... Hibiki je taj tren prolazila i bila je usred eksplozije. Komad zida ju je odbacio kao da je od zraka, udarivši ju u glavu. Vjerojatno je odmah umrla, no ostatak zida ju je zatrpao... Bilo je previše krvi..." master je ušutjeo.

"Kada je..." Claude se počeo tresti, stiščući šake.

"Prije tri dana... Nismo mogli čekati vas pa smo se pobrinuli za tijelo. Sada počiva kao dio zemlje guilda." Master se ugrizao za usnu i dopusti si da ga tuga svlada. "Jedno od moje djece je umrlo. Nije bila moje krvi, ali su svi u guildu moja obitelj, moja djeca..."

"Jeste li ih uhvatili?" Dunne i Claude su upitali u isti tren, sa izrazom lica koji je odražavao njihove nadimke. 'Devil' i 'Reaper' su pušteni sa lanca, i jedina osoba koja ih je držala pod kontrolom je sada mrtva.

"Čekali smo vas i dozvolu vijeća." Setsuna, malo stariji mage od njih je dopustila da njena magija vatre počne sukljati oko nje. "Danas je dan kad ćemo im sve naplatiti. Black Star guild je prošlost!"

Treće poglavlje

Tomi pogleda dijete pored njga i uzdahne. Nije bio u zavidnoj poziciji s ovim zadatkom... Zašto su baš njemu uvalili da mora pokupit bolesno djete kako bi ušlo kao novi član u njihov guild. Nikako ne razumije masterove namjere! Pa nisu valjda toliko očajni da u guild prime dijete koje izgleda kao da će umrijeti do jutra?!

Zatim je podigao pogled prema mjestu gdje su čekali ostali iz guilda te Mari i Master, no iznenada se neugodno lecnuo što je privuklo pogled djeteta pored njega. Dunne i Claude su bili ispred njih i kretali su se u istom smijeru kao i oni, a to je značilo jednu od moguće dvije stvari. Ili su htjeli izazivati nevolju guildu, ili manje vjerojatna opcija-htjeli su se pridružiti.

"Ah..." dijete je izustilo te je rukom posegnulo unaprijed kao da želi uhvatiti nešto ispred sebe. Claude se naglo zaustavio i okrenuo širom otvorenih očiju, blijed u licu, a Dunne ga je uhvatio za nadlakticu.

"Claude?"  čuo je Dunna kako zaziva ime svog prijatelja no on je samo gledao prema Tomiju i djetetu.

"Stani iza mene." Tomi je zabrinuto rekao i nastojao je gurnut dijete iza sebe no dijete se nike dalo maknuti, a izraz na licu 'Devila' je dalo do znanja da se u njemu budi zlovolja.

"Claude, kontroliraj se. Ne želimo nevolje prije no što uđemo u guild, i ti to dobro znaš." Dunne je zvučao oprezno.

"Ali tamo je..." Claude je postajao sve napetiji i napetiji.

"Tko to?" Dunne je sad pozorno gledao oko njih.

"Derište, ne budi nerazumno i stani iza mene." Tomi je sad otvoreno paničario, no dijete se otrgne od njega i krene prema toj dvojici pa je uputio molećivi pogled Masteru.

Gledao je kako se dijete otrglo od Tomija i krenulo je naprijed prema Claudeu, iznenađen da se dijete uopće usudilo prići mu. Claude koji je stajao odmah pored njega se poćeo opuštati, mirno gledajući kako dijete prilazi, ispružene ruke. Claude je tu ruku spremno prihvatio kad se dijete dovoljno približilo.

"Kvragu." Dunne protrlja lice rukom od iznerviranosti i nevjerice, no sudeći po ozbiljnom izrazu lica negova prijatelja, situacija je značila samo jedno.

Čini se da je Claude pronašao što je tražio.

Drugo Poglavlje

Master je pogledao svoju ruku koja ga je zadnjih nekoliko dana mučila nevidljivim trncima, te se namrštio. Nije očekivao da će potrošiti toliko puno svoje magije, i njene magije, da učini nešto nkon one strahote koja ih je dočekala na putu. No više od svega ga je nervirao onaj osjećaj da je to već negdje vidjeo, no nije se mogao sjetiti kada ni gdje, a da ne govori o tome tko je bio upetljan u to.

Mari se nervozno premještala pokraj njega sa nesretnim izrazom lica. Ne može ju kriviti za to, i sam nije baš zadovoljan sa ishodom njihova dolaska, ali je njoj gore pošto nije član guilda. Barem se brže oporavlja od one magije koju je potrošila nego on. Kada je shvatila da se previše meškolji, zaustavila se i oštro ga pogleda.

“Osim onog neugodnog i nesretnog događaja, zašto se ja nalazim ovje? Iako lječim tvoju razuzdanu i idiotsku ‘djecu‘, nemam nikakve druge veze sa tvojim guildom. Ionako ne služim ničemu kod regrutiranja novih članova, niti će ih biti ove godine kao i zadnje tri prethodne godine.“ njena izravnost je bila oduvijek legendarna, te je znala zapeći kao sada.

“Kad sam te zamolio da dođeš i ti, bilo je zbog toga što je Willa sanjala da si sa nama. Bila je... uznemirena je možda blaga riječ, no morati će poslužiti. I sama vjerojatno osjećaš neke promjene.“ odgovorio je i povuće si sjedi brk.

“Upravo zato što osjećam to, ne želim biti upetljana u to. Ne volim se petljati u nešto na što ne mogu utjecati ili vijeti da dolazi.“ ona se obrecne te se trgne i zagleda pred njihov štand na trg gdje je sve brujalo od ljudi koji su birali guild po prvi put ili su ga mijenjali iz nekog razloga. “Izgleda da ćeš ipak imati nove članove ove godine.“

“Što to...“ pogledao je mjesto koje je ona gledala te je umuknuo od šoka. “Moj bože... Jesu li to...?“

“Master, pronašli smo djevojku na rubu naselja. Jako je slaba jer izgleda da je ona čarolija bila nekako oštećena. Dolazi sa Tomijem jer se jedva drži na nogama.“ Sam je došao sa strane i blago se nasmiješio. “Jedan član, ali novi u našoj obitelji.“

“Ne samo jedan, Sam. I onaj dvojac nam dolazi. Kvragu, nikad nisam pomislio da ce taj dvojac odlučiti promijeniti guild. I to iz jednog od najjačih guildova u Five Dragons.“ master je postao zabrinut. “Budite na oprezu, Dunne i Claude su opasni, no zajedno mogu biti opasnji.“

“Bez brige, master.“ koraci su se začuli iza njih te su prepoznali zveckanje la iz nekog nepoznatog razloga.

“Kakav ti je to lanac Fortesa?! Nisam još vidjeo da ga rabiš.“ Sam je blenuo promatrajući lanac koji se vukao po podu.

“Haaa?“ Fortesa je podignula obrvu u upitnom izrazu. “Ne misliš valjda da ja koristim kao oružje? To je za Vuka, ne mene.“ ona uzdahne. “No ako zatreba, može poslužiti kao oružje.“

“Nemoj se ni šaliti s time, Fortesa.“ master ju upozori a ona napravi grimasu.

“Da, master.“ odgovorila je i odbacila je lanac i suzi oči promatrajući nešto iza Claudea i Dunna. “Otkad se to Tomi bavi poslom dadilje?“ upitala je.

“To je naš novi član.“ Sam joj odgovori.

“Teško će preživjeti jedan Neznalac u našem svijetu. Štoviše, bez srca prognoze za preživljavanje su joj crne. Dajem joj jedan dan najviše...“

“Kako to misliš?“ Mari je zatražila oprezno i sumnjičavo.

“Izgleda kao mrvicu življa verzija onih dvoje kraljevskih magova koji su izloženi u katedrali glavnog grada.“ odgovori ona te ih sve ušutka.

Published with Blogger-droid v2.0.10

Prvo poglavlje

“Master, što da radim sa Belize? Potpuno je prestravljena kad god je ‘on‘ natrag u guildu.“
Starac uzdahne i odvrati pogled od zalaska sunca prema dugogodišnjem članu guilda. Samo zato što je master, ti mladi misle da mu mogu dolaziti na vrata svakih deset minuta sa svojim priblemima, od kojih je vecina čista idiotarija. A kad samo pomisli da se bliži dan Zvjezdanog Tornja... Nije kao da ce im se broj povecati taj tjedan. Štoviše, ako se ovaj trend nastavi bit će ih još manje.
“Belize ne može bit toliko prestrašena nekim tko je godinu dana mlađi od nje iz čista mira, Sam. Što se točno dogodilo?“ upitao je već sluteći odgovor.
“Kai i Gin su opet koristili svitke koji transformiraju. Belize sad misli kako su njih dvoje mjenjolici, bez obzira na to što ju uvjeravam u suprotno.“
“Samo to?“
“Eh... Ne. Raznjeli su to njihovo tajno skrovište dok su odlučivali tko je jači pa se dodatno prepala.“ Sam isto uzdahne i promrsi svoju kratku kosu iste divlje smeđe nijanse kao i njegove oči.
“Što?!?! Opet su raznjeli kolibu?!“ starac je bio izvan sebe od bijesa. “Tek smo ju rekonstruirali od prethodnog nadmetanja i sad opet?! Pa što te budale misle?!“
“Master, tlak... Mislite na svoj tlak!“ Sam se zabrine zbog vena koje.su se starcu napele na sljepoočnicama od ljutnje.
“Koga briga za moj prokleti tlak?! Dobro da nisu raznjeli grad u nadmetanju!“
“Ne bi bilo prvi put da netko iz guilda se zanese i rasturi neku građevinu ili usred posla nanese više štete nego zarade?“
“Da, ali ja moram onda slušat prigovore i prodike Velikog Vijeća Magije!“
“Istina... Master?“
“Reci.“ starac je bio iznerviran no on je morao ovo pitati.
“Što će biti s guildom? Ako nam ove godine nitko ne dođe, neki ratmišljaju da napuste guild i odu u drugi. Hoćete li raspustiti guild?“
“Nikad. Ako guild zamre, onda nije bilo pomoći. Ali da ugasim ja guild? To nikada!“ srtarac ga odalamisvojim štapom po ruci.
“Da, master!“
“Opomeni Gina i Kaija. Ne želim prbleme prije tjedna novaka. Štoviše, reci im svima. Nema zajebancije i vandalizma prije dolaska novajlija. Ne želimo ih zastrašiti.“
Sam osjeti da master ne želi više razgovarati pa se povukao da učini ono što mu je rečeno, ostavivši starca da razmišlja.

Published with Blogger-droid v2.0.10

Uvodna

Ovaj blog je za osobno korištenje, tj. da ja objavljujem svoje tekstove/priće, a tko to želi da pročita.
neću govoriti sada o čemu će se raditi, jer to ne bi bilo zanimljivo, tako da... nastavite čitati.